Rune su znakovi (pismo) koji su najvjerojatnije nastali među Gotima u I. stoljeću. Goti su istočno germanski narod koji je živio na Skandinavskom poluotoku i obalama Baltika. Rune su u upotrebi bile izvorno kod germanskih i anglosaskih naroda, a sama riječ ima korijen u riječi Run (gotički runa), što znači “tajno” ili “šaputanje”. U baltičkim jezicima ova riječ znači “govor”. U finskom jeziku, Runo znači “pjesma”, na starom nordijskom jeziku Run znači “tajna”, “tajno znanje”, “mudrost”, čarobni znakovi” i “pisani znakovi”, a slična značenja ima i na starom engleskom jeziku, te na starom saksonskom gdje riječ Runa znači “misterija” ili “tajna”. Run se također može pronaći i u starim keltskim jezicima, a u svim varijantama riječ označava “tajnu” ili “misteriju”.
Povijest runa seže od Gota i poganskih germanskih i anglosaskih plemena pa sve do Svetog pisma, a najveći i najstariji spomenik tog pisma, osim nešto runskih natpisa, je Ulfilin prijevod Biblije iz IV. st., djelomično sačuvan u tzv. Srebrnom kodeksu (Codex argenteus, čuva se u Uppsali), pisanom posebnim pismom koje je mješavina grčkoga pisma i runa.
CODEX ARGENTUS
Prve, najstarije ili skandinavske rune sastoje se iz 24 simbola, a one su kasnije pretvorene u anglosaske rune (28 simbola), te potom kasne anglosaske koje su proširene u 34 simbola.
O runama se gotovo ništa nije znalo sve do 16. stoljeća kada su se i zvanično počele istraživati. Pod snažnim utjecajem crkve, tadašnji runolozi i nisu imali previše slobode za teorije o runama, a također nisu imali ni zajednički sistem, pa je sve do 20. stoljeća svaki tumačio rune prema svojim istraživanjima. Jedni su tvrdili da rune imaju veze sa Mjesecom, drugi sa astrologijom, treći da je to obična abeceda… uglavnom, svi su se složili u jednom – neki natpisi su imali magičnu svrhu.
MAGIČNA MOĆ RUNA
Većina naših predaka je vjerovalo u magiju i ona je bila sastavni dio svakodnevnog života. Rune su bile dio tih vjerovanja, a kombinovale su se sa mitovima, Božijim oblicima, te filozofijom i ritualnim oblicima raznih germanskih plemena. Svaki runski simbol u sebi sadržava neku elementarnu silu.
Rune su se nekada koristile za proricanje budućnosti, bacanje uroka, liječenje, kao i bilo koju drugu vrstu magije. Neka plemena su na mačevima imali runski simbol pobjede, koji im je navodno pružao nadljudske moći u ratu.
Mnoge rune su predstavljale određene magične simbole, no ništa se nije smatralo tako moćnim kao kombiniranje runa u jedan simbol – BANDRUN . Ali ovo nije bio zadatak koji je mogao svako obaviti. Za kombiniranje runa moralo se imati posebno znanje, detaljno značenje svake pojedinačne rune, te magična posljedica koja se dobije njihovim kombiniranjem.
Oni su obično bili izrađivani kao amajlije za zaštitu, ili objekti za meditaciju ili bilo koju drugu vrstu magije.
Rune su obdarene snažnom energijom, ali će se otvoriti samo onima koji se prema njima odnose bez skepticizma, s poštovanjem i vjerom u njihovu snagu. Za razliku od proricanja, magija vam omogućuje da utječete i na sebe i na trenutnu situaciju. U magične svrhe, rune se crtaju ili režu na površini materijala, ali svakako materijal mora biti prirodan. To može biti komad drveta ili gline, metala, kamena. Obavezno amajliju s runama treba izraditi rukama u potpunoj samoći, najbolje u zoru, potpuno se smirujući i usredotočujući se na ključni koncept koji ova runa simbolizira. Stres i malaksalost značajno smanjuju učinkovitost takvih amajlija. Znači svaka amajlija je rukom izrađeni unikat, također izrađena po određenim pravilima i posvećena kako bi djelovala, Treba je nanositi samo uspravno, a ne naopako.